 |
| Od Okvir učitavanja |
18.02.2013., ponedjeljak
Ima nade
|
LIGA LIGA znači osmijeh......smuljao bi kad bi rekao da je to na starogrčkom ili latinskom jeziku.....možda na staromaratonjarskom....o da, da. Završila je još jedna LIGA.Gledam slike , vidim osmijeh.Smijem se i sretan sam , iako nisam trčao ovaj put. Vidim roditelje i djecu.Vesele se.Dan prije , tjedan prije , dobih nekoliko poziva , poruka roditelja , šta , kako , bodovi , koji bi mogao biti.Zanimljivo.Sjećam se početka LIGE 2010. kada nas je na startu bilo 5,6. Slika roditelja sa djecom i medaljama i poruka ispod slike malog školarca „super liga“.Ispunjen sam. Bolest je u zraku.Napada nas kroz zaražene ljude, možda bolje reći čudnovata bića , no IMA NADE.Dok je veselog dječjeg osmijeha , zagrljaja roditelja , podrške prijatelju , sportskom suparniku , IMA NADE.To je LIGA. U današnje doba , u današnje vrijeme , izmamiti osmijeh na tuđa lica , na trenutak zaboraviti na probleme.Ponosan sam.Bravo klinci,zakonita i roditelji ! Bravo Pazmani ! Bravo Maratonjare ! Bravo djeco i roditelji , natjecatelji , navijači , slučajni prolaznici ! Hvala Vam. Zašto ? Zato što sam i ja danas SRETAN kao i Vi. Ima nade za nas........  |
21.01.2013., ponedjeljak
PARAGLAJDER VOJO , JOŠ BOMBAŠ (trebao je biti PLAN utrka , al JBGa)
|
Plan. Hmm . Ova riječ me asocira na nadaleko poznati PLAN 21.Odmah u startu ne zvuči pouzdano.Dal da objavim ili ne !?Ma ko ga hebe, kad je Zoki mogao objavit svoj plan a od 21 nismo vidjeli ni 0,3 , nemrem se ni ja bojat svojih PLANOVA 100 za ovu godinu. 1.Plan je PREŽIVJETI , skupa sa familijom , barem do 2014. za početak.......zvuči previše OPTIMISTIČNO ?! Rejting mi je gle koje podudaranosti opet , SMEĆE. No , da ne zamaram sa raznim budalaštinama, PLAN je naravno onaj trkači za 1.dio ove godine. Velika Gorica 21km(utrka) , Lošinj 21km(uživanje) , Plitvice 42 km(bliže 4 sata) , sve ostale utrke ovisit će o potencijalnim sponzorima i financijama a prioritet je na skupljanju ekipe na ligaške utrke(Osijek,Rijeka,Sinj,Split).Iskreno , jako me zanima di bi mogli stajat u 1.ligi kada bi se uspjeli skupit za sve ligaške utrke(ženski dvojac) , no to je zasad u sferi „bumo vidjeli“. Znači PLAN 21.......kilometar u Velikoj Gorici što brže.............Ajjjjjjjmoooooooo ! Ono što mi se „SVIĐA“ da se u Hrvatskoj sve „bolje“ živi pa su napokon do izražaja došli PRAVI životni problemi tipa : bombaš paraglajder Vojo , zdravstveni odgoj , jovanović vs crkva vs masturbacija , bandić jede snijeg , linić-zoki-dubai-šladming , ćirilica , komandir Šamil , Karamarko , Ćiro u Zagrebu , Ćiro peder nije u Zagrebu , Ćiro u Zagrebu , dal Ivano Balić ima mobitel , Safet Sušić je zvao malog Halilovića , fakultetska diploma nekog Prgometa !?!? Ej ljudi , daj se probudite malo , EJJJJJJJJJJJ ! ......... koji bijedni pokušaj.....izgleda da svi spavaju vječni zimski san. RADNIK,ČOVJEK je ovdje ugrožena vrsta , nažalost nezaštićena. BOŽE ČUVAJ HRVATSKU i moju djecu. Maratonjare su unatoč svemu u formi.Po tko zna koji put su pokazale FENOMENALAN ekipni duh.Jedva čekam novo zajedničko okupljanje i odmak barem na sat-dan od bombaša paraglajdera Voje i komandira Šamila. Pitate me „ a šta je sa masturbacijom?“. Sram Vas bilo , SOTONE.  |
15.11.2012., četvrtak
Deda , jel ima senfa ?
|
Mogao bi napisati da ova priča počinje ranih 70-tih u malom selu ispod Kozare(Bih) pod nazivom Ivanjska , rodio se Josip , ili možda rođenjem kasnih 70-tih rođenjem Marije , ili pak 75-e se rodio bebač pod imenom Neven.Bio bi u krivu , iako su svi ti bebači jako bitan element moje/naše današnjice. Prava priča ustvari počinje u kutinskoj rađaoni 6.6.1978 , kada majka pod imenom Dajana , na svijet donosi TO čeljade.Kao i uvijek pomalo tvrdoglav , nisam se dao lagano vanka.Uglavnom izlazimo na svijet na glavu ,no ovaj klinac je svima dao do znanja šta misli o ovome svijetu od prve sekunde , provirivši-pokazavši prvo dupe. Volio bi da sam imao hrabrosti i kao starija momčina pokazati svim dušebrižnicima sličan film , možda sad malo dlakaviji, možda , ne možda-sigurno , ali eto , ispadoh na čast svojim dragim roditeljima BEČKA škola , pa je to ostao samo san. Josip , Marija , Neven i Goran, imali su dvije zajedničke stvari , volili su trčanje i nisu volili prodavanje magle.Tako nastadoše Maratonjare.Sve ostalo je povijest  , koju ću jednog dana moći uz logorsku vatru prepričavati unucima.Dobro , vjerojatno neću , jer će unuci biti zaokupljeni playstation 8-micom , al dobro zvuči. Svaki trening , svaka utrka , svaki novi član , nešto je posebno.Stvarno je nešto fantastično ,kako se upoznasmo sasvim slučajno , iako živimo u istom gradu 10-15-20 godina, prolazimo jedni pored drugih , ne poznajemo se , možda se samo znamo iz viđenja , pozdravimo sa BOK i to je sve.Stvarno je posebno kad upoznaš te fenomenalne ljude poput Tome,Davora,Eda,Luke itd. i postanu ti svakodnevnica skoro kao obitelj.Možda netko misli da su Maratonjare neki super-profi atletičari ili pak idioti koji se naganjaju po šumama i gorama , čak bi tu zapostavio ovo trčanje , odnosno , iz trčanja se rodilo nešto puno,puno više.Da to su Maratonjare.  Ne , nije ovo tekst o 1. , 2. , 3. , 5. ligama , bodovima , vremenima , sekundama , mjestima.Ovo je priča o nečem puno vrijednijem , nečemu IZNAD , koje nažalost mnogi neće moći doživjeti. Krenulo nas je četvero , sad nas je 20.Neki su bili , probali , pogledali , otišli.Hvala im.Drugi će doći i čekamo ih raširenih ruku.Da Helena i Antonio , TO STE VI.  Mogao bi pričati danima , satima o svojim rezultatima al sve se u konačnici svodi na to da je svaka moja utrka bila SAVRŠENA , pa pogledajte vremena ako to nekoga zanima.Trčati sa Tomom na Pliticama , Sašom u Šujici , Davorom i Lukom na Jarunu , Pezom i Pazom u Brodu,ekipa Ljubljana......minuta,sekunda.....nemojte me zahebavat.Koje imaš vrijeme?Zajebavaš me!  Imam najbolje vrijeme , nema boljeg , probaj i ti. INAT je hebena stvar , iako mi je možda najbolja stvar ikad od Gibe a kaže „VEĆ JE VRIME DA SE POMIRIM SA SVITOM I TIHO KO DA ZARONIM NA DAH , U SVEMU SAD MOGU NAĆI NEŠTO LIPO , I REĆI ŽIVOTE , DOBAR TI DAN“ ali ne mirim se sa svitom , nemrem , možda jednog dana.Još nije vrime.Idemo dalje i LIPO nam je.  To stoji.Maratonjare su među najboljim maraton klubovima Hrvatske , samo zbog INATA.Inat je heben , pogotovo kod ovog malog koji je pokazao prvo šupčinu danjem svijetlu.Možda se netko zahebao i mislio da smo brzi.Ne , nije to. Unuče moje , jednom daaaaaaavno tvoj djed Goran i njegovi prijatelji trčali su 1. maraton ligu......a kobasica nabijena na štapu , gurnuta u vatru.Dok vatra pucketa , kobaja se na štapu preznojava.Neće mi vjerovat , mislit će da je još jedna dedina RATNA priča.Roknut će kobaju i otić spavat.Šta se može , takva su današnja djeca.  1.Hana , Chiara , Sandra 2.Čoxovi seniori 3.Marija,Ana,Ivana,Tomo,Davor,Saša,Pez,Luka,Darko,Marijan,Neven,Mario,Marko,Ivek,Ed HVALA VAM , bez Vas bi ovo sve bilo nemoguće ! Pričat ćemo unucima istu NEVJEROJATNU priču.MARATONJARE KUTINA 1.liga  |
30.09.2012., nedjelja
Bloger je živ !
Subota.Benzinska , noćna , 1 sat ujutro.Nisam dugo pisao blog , možda je dobra prilika.Prekidaju me malo po malo , većinom kupujući cigarete i alkohol.Tu i tamo se zalomi koji paket kondoma.Dajem mu podršku i hrabrim da je TO PRAVI IZLAZAK. Većinom su to mladi , možda čak više cura od dečkiju.Nemam pojma dal je to zbog zgodnog mene za blagajnom ili su se stvari malo promijenile od mojeg vremena.Već ih skoro sve znam , stalno su to iste face.Imena im ne znam , oni moje znaju.Zanimljivo.Sa nekima se popričam kao da se znamo godinama a prvi susjed me ne pozdravlja, možda stari školski frend i slično.Smiješno.Jednostavno je nevjerojatna količina pušača.ASTRONOMSKA.U ovih preko 10 godina na benzinskoj , nevjerojatno , svakodnevno , masa ljudi i cigarete.Katastrofa , bar tako mislim , mada nisam tu da ocjenjujem i osuđujem , al katastrofa.Danas sam cijeli dan kilav , neka prehlada.Svejedno sam odradio dobar trening (17 km) sa Tomom i Recobom. Nismo bili brojni al uz lagano čakulanje prolazili su kilometri.Prisjetili smo se Plitvičke avanutre na 42 km , smijali , prepričavali doživljaje , možda neke slijedeće utrke.Napunim baterije a otrčim 20-tak km . Moguće je , moguće , probajte. Unazad mjesec dana bio sam sa ekipom sa posla kod šefa u Rami(Bih).Možda netko ne zna al taj čovjek je mene izabrao prije par godina za svog zamjenika i to je stvar koju moram poštivati a svakako sam želio imati i mjesto u autu na tom putovanju.Što zbog znatiželje , što zbog nemirnog avanturističkog duha.Zanimljivo putovanje , opuštanje do jaja.Vratih se doma punih baterija , dobre volje , zajebantski raspoložen.Očito neka dobra vibra na tom Ramskom brdu.Čak smo jedno večer potegnuli do Splita.Zanimljivo.Runda,dvje,pizza,jumbo palačinka,more.Opuštanje , opet do jaja.Prekidaju me u pisanju dvije curke , kupuju 1l pelinkovca , pa još dvije , 2 l pana.Izgleda da se i one opuštaju.Sad jel do jaja il ne , hebiga, ne bih znao. Prošli vikend smo nastupili i na Varaždinskom polumaratonu.Zanimljivo je da nas je išlo čak 12 , 10 je trčalo.Ležerna atmosfera prije , za vrijeme i poslije utrke.Sama moja utrka , ništa extra , no ni loše , mislim na rezultat.Zadovoljan kao i uvijek.Prije par godina , mislim da mi je to bio tek 2. polumaraton tu u Varaždinu ,proživljavao sam tada tešku havariju.Od toga da me je uhvatio grč od trepavice do nožnog palca , pa do riganja u vrećicu u autu , uz šokirane poglede zakonite , klinaca i moje majke koji su bili toga dana na utrci.Danas mi je to bila već , nemam pojma , 60-70 utrka , cirka. Reklo bi se iskusnjara. Krenuli smo Saša i ja u vrlo dobrom tempu oko 4:35/km – 4:40/km i dosta lagano držali cijelo vrijeme.Nisam imao krizu , pozdravljao se na okretištu barem sa 15-tak frendova trkača dajući im podršku.Dolazimo na okrijepnu stanicu negdje na 16.km , uzimam vode i u tom trenu se događa još nešto što mi se nije nikad do sada desilo na utrkama.Nema krize , idem dobro , kažem sam sebi „dobro je , dosta , sad lakše do cilja , zadovoljan sam ovim“.PREsmiješno.Odjedanput se nemrem pokrenut , niti vratiti na tempo kojim smo išli cijelo vrijeme. Kažem Saši da ode da ima rez ispod 1:40 ak ne uspori.Dolazim u cilj , tamo je već dio ekipe.Izležavamo se na travi i čekamo ostatak ekipe da završi utrku.Poslije lagano tuširanje i možda malo PREbrzi povratak doma.Nisam snimio Varaždin , želio sam , no bude još prilika. Slijedi buran mjesec.Uzeo sam godišnji , važno je preživjeti.Par fešti , momačko , svatovi , slijedeći vikend Zagreb polumaraton(breskva ulazi i kupuje cigare) , možda utrka Otok i Ljubljana polumaraton.Gusto.Odlučio sam Zagreb probati istrčati što brže a u Ljubljani kao i prošle godine sa fotićem laganini guštati i snimati doživljaje sa staze.Upravo su bila 3 polupijana tinejđera , 2 l pive i čips.Živnulo je na pumpi.2 ujutro.Valjda su zatvorili birtije.Sad sam glavni „šanker“ u gradu.Smijem se a ustvari im spominjem u sebi rodbinu , bližu i daljnju.Tip ulazi sa čašom gemišta.LUDNICA.Ustvari trojica ulaze , plaćaju i meni rundu. Pijem sok.Ova tri tipa baljezgaju , teško je to slušat na trijezno.Pridružuje im se i neka cura.Breskva neće pivu , kaže samo ŽESTOKO. Jeger.Radim na benzinskoj pumpi ako se netko možda zapitao. ODLUČENO JE – 07.04.2013. – Zurich maraton (42 km) – prvih 5 kn ubačeno u kasicu prasicu Već neko vrijeme se pitam DAL VOLIM TRČANJE RADI TRČANJA ili RADI EKIPE I ATMOSFERE OKO......koga briga.......neka traje......iako ponekad volim bacit solo trk-spiku sam sa sobom , rasčistit račune Goran vs Čox. Klinci rastu , zanimljivo je to gledat , curke moje.Totalno različite , mlađa i starija.Zaigranost,neiskvarenost.Nešto savršeno.Najvažnije utrke,utakmice tek slijede.Pokazati im pravi put. Pozz , vidimo se u nedjelju u Zagrebu. |
03.09.2012., ponedjeljak
LIGA , Žumberak vs mračne sile koje nas opsjedaju :)
|
LIGA . Zlobni će reći naganjanje po šumama za nekakve bodove. Ti nemaju pojma o životu a kamoli o sportu. Svaki svjetski , europski , olimpijski prvak se postaje baš „naganjanjem“ po šumama , čak ni za bod , bio on prvak u ping pongu ili skoku s motkom. Ivica i Janica su se naganjali il se još naganjaju na Mljetu i tako dalje da ne nabrajam , nadam se da će iz naše šume,lige, možda jednoga dana izrasti neki prvak.Preko 100 ljudi se našlo na startu naše LIGE.Možda će nekome zvučati podcjenjivački , glupo ili bahato ali stvarno bi se ovo moglo nazvati prvi puta NAŠE LIGE.Drago mi je da ste se svi ili bar većina Maratonjara odazvali , pomogli , zainteresirali , mada naravno da treba ponajprije istaknuti Davora i Tomu.O sebi neću pričati jer ja spavam sa plišanim igračkama :). Zato BRAVO I HVALA svima Vama ! Trčanje , druženje , obitelj – zajebite sve one spominjane važne 1. lige i bodove – to je samo inat u svim onim šmrkljavim psihopatama koji ne mogu gledat naše veselje – nažalost njihovu – to veselje će dugo trajati Stojim u bazenu poslije lige sa radlerom u ruci , pričajući sa Helenom i Antonijom našim gostima iz Zagreba , zakonita je tu , klinci skaču , Davor je tu , Edo , Ivana , Luka , smijanje, zajebancija. Uživancija . Stvarno je rezultat , bar za mene u svemu ovome najmanje bitan , pa vi recite da seruckam. Sjetite se onog tate koji je onako glasno navijao za svojeg sina na dječjoj utrci.Fenomenalno.Tko može kvariti takav događaj.Koja riječ može pokvariti takvu scenu.Kakav tekst može zasjeniti proživljeno i doživljeno toga dana.NEMA te riječi , toga blesana , takvog teksta. Pokušavajte , neće vam uspjeti. Vidimo se na 2.kolu ! Očito da me bolest i prerano i brzo trčanje u Šujici ispraznilo ful. Baterije su spremne za punjenje. Smanjio sam treninge i to dosta ne bi li se što prije oporavio i došao sebi. Trčali smo neki dan poslije LIGE Copperov test na stadionu i tu sam prvenstveno želio sebe istestirati dal sam van forme ili nešto, kad ono , otrčao sam možda i najviše u životu u tih 12 min.Gledam sad malo i rezultate i u biti kad rezimiram, pa ove godine sam već otrčao 4 fantastična rezultata za mene na polumaratonu + Plitvice 42 km , što mi prošlih godina i nije išlo(uglavnom sam imao po 2 dobre utrke godišnje, ispod 1,40) , tako da ipak , vjerojatno je to samo mali zamor materijala. Ipak je tu puno više utrka nego što moje apolonsko tijelo  može podnijeti. Uglavnom bilo bi zanimljivo rezultate obračunavati i po kilaži , mislim da bi bio u vrhu svake utrke.Eto došao je i nastavak ligaških utrka na koje eto i nismo baš nabrijani , ali iz situacije koja se desila , prozivajući nas varalicama i nesposobnima , samo iz inata bumo to odradili do kraja pa šta bude. Žumberak Naravno da svako Maratonjarsko putovanje ima svojih čari , događaja koji će se pamtiti a ovaj put smo imali i novog gosta , starog BBB-a Iveka , koji se odlično uklopio već nakon minutu,dvije provedene u autu u našu ekipu.Gotovo sam siguran iz sjaja u njegovim očima kada smo ga ostavljali ispred njegove zgrade u Prečkom da ćemo ga ponovo vidjeti u majci DRVO JE NAŠ SVIJET. Sat vremena prije utrke još smo jeli kobaje,špek,vrhnje,sir,luk,paradajz i papriku što i doliči svakoj pravoj Maratonjari.  Ivek nije mogao vjerovati , al se brzo pridružio.Uglavnom već klasična kočiona od smijeha.Uopće nisam razmišljao kako trčati , čak me i Tomo pitao u busu jer sam napaljen , na šta sam mu odgovorio da sam već iskusnjara da nisam ni najmanje napaljen na nekakve rekorde. Dogovorili smo se da ćemo skupa , malo kalkulirati brda , odmarati a na ravnome i nizbrdo po gasu.Kiša je padala cijelom trkom , čak u 2 navrata je bio pravi potop , špricalo je pod tenama na sve strane. Prvi dio je bio gotovo cijelo vrijeme uz brdo sa tu i tamo kojom kratkom nizbrdicom i sad kad gledam rezultat vjerojatno smo tu bili i previše oprezni , mogli smo brže , no nema veze.Prije 3 godine tek kad sam počinjao, na istoj stazi na +30 sam otrčao za čak 5 minuta bolji rezultat , što nije malo na 15 km...možda sam onda bio mlad i nadobudan , rezultatski napaljeniji , odmorniji , tko će ga znat. Poslije smo malo skočili do Forresta Eda na Bundek i laganini doma. Idemo dalje , furamo svoj film , a to je uvijek bilo i bit će , uživanje i druženje uz trčanje. Jedva čekam ne novu utrku , već današnji trening sa Vama , to je nešto što uljepšava cijelu životnu priču. Tko je za „rekorde“ , „rezultate“ , hvala – doviđenja , mi smo Maratonjare , špek , kobaje i luk prije utrke . |
13.08.2012., ponedjeljak
Šujički polumaraton iliti 2012. ODISEJA u Barevu
|
Kako krenuti , kako započeti , kako dočarati ? Nemoguće ! Jednostavno ne postoji riječ , ne postoji rečenica , kojom bi se mogla opisati nova Maratonjarska avantura. Neki slučajni prolaznik ili možda neki slučajni čitač ovih redaka , ostat će zauvijek zakinut ovim što smo mi danas proživjeli.Kako bi barem malo dočarao putovanje usporedio bi ga ponajprije sa trilogijom Prstenove družine :). Pisao bi a ne mogu , nema smisla. Dovoljno mi je da vidim danas gotovo cijelu ekipu od jučer i svi sa ogromnim smajlovima ponavljaju poput mene samoga po 500-ti put kako je bilo jebeno dobro. Jedva čekamo JOŠ.Oćemo još , oćemo još , oćemo još ! :) Scena 1. Marko vodi ispred Marijana negdje na 15-16.km , Marijan „odustaje“ zbog ozljede , voze ga autom, prestižu Marka , 200m prije cilja pajkani ga puštaju van iz auta ispred Marka i kažu „odi neće nitko skužit“ – OSTALO JE POVIJEST :)) Scena2. Ručak. Olimpijac Džuro Kođo kad je skužio da nemre konkurirat u klopi , pokupio se sa našeg stola :) , inače super lik.Preko 10 – tak puta sa našeg stola se orilo „GOOOSPOĐO!“ kako bi nam napunila iznova rajngle sa grahom ili tjesteninom :). Scena3. Zdravac,Marko,Gile – kupovanje i degustacija sira uz cestu :) Scena4. Sranje prije trke u obližnjoj birtiji , toliko smo zakenjali i muški i ženski wc da je konobarica doživjela teži oblik popizditisa :)) Scena5. Ova scena je VRH , VRHOVA ikad doživljenih scena. Posjet Zdravcovoj rodnoj kući. Ako ste ikad zamislili da postoji KRAJ , SMAK SVIJETA , najzabačenije od najzabačenijih mjesta na kugli zemaljskoj , odnosno dalje i od Jupitera , ćuka nad ćukama , makadamom 2 sata u svemir kroz šumu sa bijelim kombijem.....nemoguće za opisati....SF...preživjeli.... vidjeli nešto što će vidjeti možda 0,000001 promila Hrvata....di smo bili JEEEEBOTEEE.....kažu da se zove Barevo......urlikanje od smijeha konstantno 2 sata.....kombi je samo čudom izdržao Scena6. Guštiranje u Jajcu Scena7. Vrući burek sa mesom , jogurt , B.Gradiška , 21:30 Scena8. Carinik nas pita di smo bili , kažemo POLUMARATON. Veli stanite sa strane , šta imate za prijavit i otvorite gepek. Otvori carinik gepek i veli da i on trči baš sutra u Sl.Brodu i krene priča , nije ga uopće zanimao gepek , nego spika :).Lupi gepek nakon 5 min. i ajd bok. Scena9. Gostoprimstvo Šujičana , nevjerojatno . Svaka čast ! Utrka Ovaj rezultat je odličan , ali ja ću ga tertirat kao možda i svojim najboljim ostvarenjem s obzirom na to kakve su okolnosti bile prije utrke. Još u četvrtak sam imao temperaturu , bolovanje , petak – proljev cijeli dan , ležim u krevetu od ponedjeljka, glava puca , temperatura.Šanse da trčim su bile minorne.Žena i roditelji me napadaju da koji mi je , jesam normalan , idi zabavi se , nemoj trčat. Međutim , tko me dovoljno poznaje , zna da nisam najbrži , niti ikad budem ali NEMA PREDAJE. Ne osjećam se vrhunski prije starta , u nedomici sam , brinem se dal sam lud il sam skrenuo do kraja što budem trčao. Planiram da krenem kao da je sve OK i kažem sebi da bum odustao ak nebu išlo.Krećemo Saša i ja skupa i sve se čini pod kontrolom.Saša jerekao da bu probao samnom i mazali smo 99% utrke laktareći jedan drugoga. :) Primjećujem da gubim tekućinu abnormalno , radi mi se ogromna količina nekave sline u ustima non-stop , kao u neke džukele i uzimam za svaki slučaj po dvije flaše na svakoj okrijepnoj stanici.Fokusiran sam na disanje i tu i tamo provjeravam uz priču u kavom je stanju Mourinho. Idemo dobro i na 10 km sam brži nego prošle godine na istoj trci. Nisam umoran , ništa me ne boli , samo slina leti na sve strane :).Bliži se kraj i velim Saši da proba stisnut ako želi ispod 1,40 da ja meni OK , nisam želio gledat na sat pred kraj , al očito da nismo mogli mašit 1,40.Saša odlazi 50-100 m ispred i tako ulazimo u cilj. Pogledam vrijeme FANTASTIČNO 1,38 , znam da je i Saša srušio osobni.Ludilo.Sretan sam , al sad stvarno kao cucak - džukela. :)) Nakon svega , nevjerojatno i još je bilo lufta.Očito da novi sistem treninga ima svrhu jer je i Pez bio nakon dugo vremena na nivou svojih najboljih dostignuća. Šta reći ? Maratonjare na još jednom mitskom putovanju ! :) Odlična se klapa i ekipa stvorila ..... jedino što mogu reći da .... NEKA TRAJE ;) |
28.07.2012., subota
Crikvenica - cross Vrbovsko - Maratonjare
|
Ova utrka je počela već u srijedu kada sam iz kolica u Lidlu vadio mlijeko na pult za naplatu i u tom trenutku me sašila kičma.U mojoj nogometnoj karijeri imao sam dosta često problema sa kičmom i moram priznat da unazad 3 godine od kada se intenzivnije bavim samo trčanjem ti problemi su gotovo izostali , eto do neki dan.Srijeda,četvrtak,petak sam se intenzivno družio sa raznoraznim kremama, mastima ,tabletama jer je zaista bilo teško funkcionirati.Zanimljivo je i to da sam dan prije sa kolegom pričao kako se odlično osjećam na treninzima i kako se ne sjećam kad me nešto zabolilo a pogotovo kičma. Očito da se netko želio gadno našaliti , pa me stisnulo gotovo 10-tak sati nakon izrečene rečenice. Zanimljivo. Pošto sam totalni luđak što se tiče sporta i često sam znao nastupati u nezaliječenom stanju , nadao sam se da će bol malo popustiti da mogu barem laganini otrčati stazu u Vrbovskom.U petak , dok je zakonita trčala probao sam 1 krug na trim stazi na bazenu i pri najmanjem hupseru i promjeni pravca bol se javljala a saginjanje i vezanje tenisica je bila gotovo nemoguća misija. Međutim , NEMA PREDAJE. Marku i Pezu sam već najavio da i ako nebum mogao trčati da idem sa njima i da ih budem slikao i uživao u prirodi.Buđenje u 5,30 i još uvijek nemam pojma dal trčim ili ne , al ponašam se samo kao da trčim i spremam stvari za utrku. Moram reći da je prava šteta za sve Maratonjare koji nisu mogli biti danas sa nama jer je stvarno cijeli dan bio super – fenomenalan. Prva destinacija – 03 – lokalna KT birtijetina , ispijanje kave sa dečkima sa posla i polazak.Tu mažem 4 peciva iz lokalne pekare.Laganini vožnja prema destinaciji broj 2 – Crikvenica – di idemo kod Markove familije u goste na doručak – tu mažem 4 sendviča – poslije čega odlazimo na kupanje(IDILA) , poslije šetanje gradom i odlazak u KULTNU slastičarnicu u Crikvi gdje nas gazda Samir časti sladačem – tu mažem 4 kuglice sladoleda i postavljam osobni rekord u toj disciplini Dolazak u Vrbovsko i odlična šetnja kanjonom Kamačnik , stvarno vrhunska priroda.U kafiću mažemo rundu , istrpavanje , pikamo brojeve na majice i utrka je počela.Prvih 800m brdo , dosta žestoko i tu trčim polako sa Markom i ispitujem situaciju sa kičmom.Sve je u redu i na vrhu brda odlučujem malo dati gas nizbrdo.Trčim u ritmu treninga po šumici i makadamu i stajem na okrijepama oko 30 sec., pijem vode i zalijevam se po glavi, rezultat me ne zanima , kičma me uopće ne boli , sparno je i pratim dvoje trkača ispred sebe.Još jedno brdo , isto dosta gadno , koje u cijelosti prehodavam i završni sprint nizbrdo gdje prestižem 2 trkača. Zanimljiva staza , idilična priroda , obilna klopa , ležerno-zajebantska atmosfera i svi dajemo ocjenu 10 današnjem danu.Zanimljivo je da sam se više borio za večerom,nego na utrci sa šniclom u obliku cipele-šlape br.48 , kada se znojim i dajem zadnji atom snage ne bi li je pojeo i odneso pobjedu.Znojan ali ponosan zbog pojedene ogromne šnicle napuštamo zadovoljno Vrbovsko sa smješkom na licu.Kičma OK , samo mi je Pez morao skidati mokre , smrdljive čarape Bravo Pezu i Marku na otrčanoj utrci , odličnom danu i pojedenom sladaču ! |
i osvojenu medalju i pretrčanu utrku poklanjam njemu17.07.2012., utorak
Trailer - LIGA - Maratonjare
10.07.2012., utorak
Sljemenski maraton 2012. iliti povratak na mjesto mojih prvih trkačkih koraka
Krasno natjecanje sa odličnim štimungom i kad tome pridodam ekipu koja se skupila na vrhu brda stvarno je posebni užitak bio taj dan. Moja trka , šta reći.Ako bi se profi-izražavao i slično , reklo bi se da sam jako loš brdski trkač.Gotovo na svakoj brdskoj utrci na kojoj sam sudjelovao završim u zadnjoj trećini konačnog poretka.To je tak.Prvih 7 km nizbrdo , pa 7 uzbrdo.Nizbrdica odličan , uspoređujući malo rezultate sa endomondo frendovima sa trke koji su bili dosta brži na kraju , na pola staze gotovo u sekundu ista vremena.Gledam prolaz na Horvatovim stubama i opakoj uzbrdici iza , zaostajem na ta 2km po čak 10 minuta.Puno previše , ali kad rezimiram , treniram 99,9 % po totalnoj ravnoj stazi neprestano već 2 godine pa je lagano zaključiti od kuda toliki pad pri usponima.Ništa strašno , recimo da je ovo danas bio jedan odličan brdski trening kakvih imam jako malo u nogama. Sjurio sam se od početka pa šta bude i super mi je išlo na ravnome i nizbrdici , pri čemu sam prestigao dosta trkača , što maratonaca , što štafetara.Prvih 6 km pjesma , a onda skretanje na uski dio staze , dolje provalija , nizbrdo , korjenje od drveća , debla na putu i bilo je baš gušt tu stisnuti gas iako sam se u jednom trenu zapitao „Jbte , na rubu sam da se rascopam u provaliju , koji k... se garim?“. Uglavnom bila je to adrenalinska napeta jurnjava , kada dolazim do zaista teških 500 Horvatovih stuba.Na sredini stuba stajem i hvatam zraka , ne ide mi.Tu me prestiže 3,4 trkača koje sam veselo ostavio koji km prije iza sebe.Nakon dosta muke uspjevam se popeti na vrh , kad super iznenađenje ! Lubenice na okrijepi ! Uzimam komad , jedem i pričam sa ekipom na okrijepi minutu , dvje , i krećem dalje. Na sred puta su isprepletena debla a oko njih bodljikava žica? Mislim si da treba kroz šikaru pored proći i čak sam se ogulio po koži granom kad mi natjecatelj iza viče da se ne prolazi tamo već ispod tih debla.Hmmm.....vraćam se nazad , nije mi baš jasno šta se željelo dobiti sa time.....malo me je to zbunilo i usporilo.Nema veze, pičimo dalje.Slijedio je težak uspon na suncu i nevjerojatan prizor gdje smo prolazili pored gomile krava koje su nas začuđeno promatrale kao i mi njih. Nakon nekog vremena moglo se ponovo trčati , mada osjetim da to nije to.Nisam PREstrgan al nisam ni napaljen na borbu za sekundama i minutama.Prepuštam se laganom kasu i uživam u šumi , uglavnom hodajući na gotovo svakoj uzbrdici do kraja i laganom trku na ravnini i nizbrdici.Ulazim u cilj , iskreno misleći da ću doći barem 10-tak minuta ranije , al šta je tu je , nema razočaranja.Guštam. Poslije lagana zajebancija sa ekipom i bodrenje maratonaca koji su malo po malo ulazili u cilj.Bilo je opet GRO komičnih situacija od isčekivanja partnerice , pezove i moje , u štafeti , koju nikad nismo vidjeli, kao spoj na slijepo, (POZDRAV Mireli) gdje smo bar 45 minuta nagađali „TO JE ONA““NIJE-JE““MOGLA BI BIT“ , do već klasičnih zajebancija koliko sam pojeo i šta na okrijepama i slično, uglavnom atmosfera super-fantastično-zajebantska.Odlična trka , dolazim ponovo , želim bolji rez slijedeći puta. Maratonjare. Kaže mi Tomo „sve ide u odličnom smjeru“ , „samo pozitiva“ , složio bih se u potpunosti. Nemam pojma kako je to kod drugih al ja sam iako sam trčao tešku stazu danas TOTALNO NAPUNIO BATERIJE u ovakvom okruženju. |
09.06.2012., subota
Netko to gore vidi sve
|
HOBOTNICA Sjebaše nas , partizani , ustaše , nijemci , četnici , srbi , lažni branitelji-političari-ratni profiteri-sanader-hdz-sdp-hns-hsls-sds-hdsbb -buljubašići hrvati , raznorazne rođe , bosanci , mađari(ina) , nizozemci (hag) , švabe-talijani-franuzi-britanci-ameri ,sirija , austrijanci(hypo) , banke, „nadzorni“ odbori , „institucije“ koje rade svoj „posao“, ustavni sudovi,sudovi.Ne , neće nas zajebat Čačić,prijatelj Linić kao buraz Zoki Mi-la-no-vić.I susjedu se u očima vidi da me oće zajebat  .Poskupila struja,plin,voda,cestarina,benzin,pdv,parking,javni prijevoz,knjige za školu,hrana...........Plaća manja i vele budi sretan da ju imaš ! Inače sam sasvim OK. Hvala na pitanju ! Lijepa naaaša domovinooo o junaaačka zemljo miiila.......... Šta je tu je.Djeca rastu , želim im pokazati pravi put.Pravi put?Šta je to?Jesam li ja uopće na pravom putu?Baš mi jučer jedan kolega sa posla veli „ti bi najbolje funkcionirao u Švicarskoj , PS , posao , plaća , hobi , doma“ , „previše je ovdje kemije za tebe“.Šta mi želi reći , koju posluku porati? Halo, tu sam ! Ovo je moja zemlja ! Šta ste si umislili ? Neće vas ni jedna stranka, niti jedan odbor,niti....učinit ČOVJEKOM.Čovjek je ovdje gotovo izumrla vrsta , ali „Netko to GORE vidi sve“. MARATONJARA Pola godine je skoro prošlo. Izuzetno sam zadovoljan dosadašnjim dijelom sezone , što zbog rezultata , što zbog viđenih novih mjesta,gradova i utrka.Ono što me veseli je da gotovo kad kod se napalim na rezultat na polumaratonu idem glatko ispod 1,40 a to je ono što me rezultatski zadovoljava.Očito sam u zimi dosta kvalitetno radio , iako sam dobio na vagi rezultat nije trpio, dapače. Odlična avantura u Tominom društvu zvana Plitvički maraton i teturanje na +35 u popodnevnim satima na Jarunu(Brooks polumaraton) ostat će kao zicer priča za unuke.Od 3 najteža maratona (1.Jaska Eko , 2.Sljemenski , 3.Plitvice) , ostalo mi je još samo Sljeme i nekako sam vrlo blizu da nastupim 8.7. i tamo u ritmu treninga i upotpunim zbirku „najzloglasnijih“ HR maratona.Skopje i Lošinj , bajka. Za nastavak sezone neki glavni cilj bi mi bio ZG polumaraton i pokušaj sastavljanja ekipe za Žumberak,Varaždin,Otok,Zagreb i Starek , osvajanje jedno od prva dva mjesta koja osiguravaju 1.ligu HUCIPT-a.Naravno zimska liga je postala već nezaobilazna , tu isto postoje neke najave za financijsku pomoć i olakšanje same organizacije , imamo neke nove zanimljive ideje , drago mi je da se Tomo,Paz zanimaju, Ed je voljan pomoći , šteta što su drugi neaktivni , al jbga , to je tako, možda se u međuvremenu javi netko novi željan aktiviranja, nikad se ne zna. Primjetio sam među trkačima da postoji dosta različitih pogleda na sam sport , shvaćanje sporta.Nerealna očekivanja ,nerealni ciljevi.Baratanje sekundama,minutama, danevelim stotinkama, postala je opsesija , a ne bi trebala biti.Naravno da treba i nije loše težiti što boljem rezultatu i napretku ali mislim da se postavljaju letvice prerano , previsoko. Rezultat će doći , rad i trud će biti nagrađeni , ali ne pod svaku cijenu SADA.To je nemoguće.Tomo i ja smo prošli kroz cilj 149. I 150. a po facama bi se reklo da smo među prvih 5 glatko + neka jebačka novčana nagrada .Nemorate vjerovati , ali je tako.
Više od 25 godina gotovo svakodnevnog bavljenja sportom je iza mene.Vidjeh i doživjeh sve i svašta.Pobjede,porazi,suze,suze radosnice,titule,ispadanja iz lige,ozljede,pripreme,odlučujući golovi,tisuće i tisuće utakmica.Sport je nešto veličanstveno , nešto nepredvidljivo , sport je jedno neraskidivo prijateljstvo vezano zauvijek.Sport je droga , sport je doručak,ručak,večera. Gledam sebe i slušam druge kad mi kažu „možeš brže!“. Ok dobro.Mogu.Dve,tri,pet,šest minuta,šest minuta i petnaest sekundi , ali.Šta je BIT.Bit je zadovoljstvo , biti sretan , vidjeti novi grad , družiti se sa frendovima i sve to pretrčati sa osmijehom.Niti jedna,dve,5,6, minuta ne mogu biti vrijednije od osjećaja kad si sretan i zadovoljan.Meni ne.4 sata i 40 minuta Plitvica , možete samo zamisliti kakav je to filing , kakva je to sreća. Teško. Morate biti ja. Vrijeme je guštanja , vrijeme je trčanja , vrijeme je maratona! Ne požurujte me, ja ću stići.....sretan.
|
